Piše: Ivana Perković, prof.
Paprat (Dryopteris) rasprostranjena je na području Europe, Sjeverne Amerike i Azije, a staništa su joj sjenovita i vlažna mjesta listopadnih i crnogoričnih šuma. Uzgaja se i kao ukrasna (kućna) biljka.
List joj podsjeća na ptičje pero. Poznata je biljka još iz vremena dinosaura.
Razgranata je porodica bilja i broji oko 12000 biljaka. Najpoznatije su vrste ženska i muška paprat, stela, bujad, oslad, gospin vlasak i dr.
Stari Slaveni vjerovali su tko vidi cvjetanje paprati bit će sretan cijelu godinu jer cvjeta rijetko, ljeti.
Jestivi su spiralno savijeni proljetni izdanci koji se mogu jesti – u juhama, ukiseljeni, pomiješani s orasima i šećerom kao desert, sa sosom od soje ili prženi sa slaninom itd. Najviše se i najraznovrsnije konzumiraju u japanskoj kuhinji.
Opjevao ju je poznati japanski pjesnik koji je navodno doživio duboku starost jedući bujad: U životu što mi još preostaje? Barem izdanci bujadi.
Stari listovi sadrže mnogo celuloze i nisu za jelo. Podanci su otrovni, ali koriste se i u ljekovite svrhe (sredstva za iskašljavanje, tjeranje mokraće, protiv astme, protiv parazita) te u industriji gorkih likera.
Podanak bujadi sadrži mnogo škroba pa se u ratno vrijeme koristio kao sirovina za dobivanje brašna.