Lea Domislović,2.a
Pripada rodu jednogodišnjih biljaka i trajnica porodice glavočika među kojima je najpoznatija i najvažnija prava ili njemačka kamilica, rasprostranjena po cijeloj Europi i Aziji. Druga značajna vrsta je žuta kamilica, čija je domovina Sjeverna Amerika. Kamilica voli sunčana zapuštena mjesta i livade, a česta je i uz puteve. Raste na njivama, među žitaricama, a uzgaja se i u vrtu. Snažnog je mirisa i gorkog je okusa. Može se naći i na rubu šume.
Divlja vrsta ima glavice s žutim cvjetovima u sredini i bijelim uokolo; uzgojena vrsta, „s punim cvjetovima“, potpuno je bijela. Visoka je od 20 do 50 cm, sa sitnim, blijedožutim cvatovima. Cvate od lipnja do kolovoza. Cvjetište je čunjasta oblika i iznutra šuplje. Za čaj se beru samo cvjetne glavice, a za kupelji cijela biljka. Smije se brati samo za suha, sunčana vremena. Suši se naglo u hladu i čuva na vrlo suhom mjestu da se ne navlaži. Dodiruje se što manje da ne izgubi miris i s njim i ljekovitu vrijednost.
Kamilica je savršen primjer onih „domaćih lijekova“ koji su još prije tridesetak godina bili ismijavani, no danas i medicinska znanost ponovno otkriva njihova vrijedna svojstva. Ime rodu (Matricaria) dolazi po latinskoj riječi matrix, ukazujući na njezinu ljekovitost za menstrualne tegobe. U obliku čaja ili kupelji i masaže trbuha, kamilica se preporučuje bolesnicima koji pate od želučanih smetnji, grčeva, proljeva, bolova u crijevima. Koristi se i za ubrzano zarašćivanje rana te za sprječavanje gnojenja. Učinkovita je i protiv raznih bolova. U obliku losiona ili obloga biljka uspješno liječi upalu očnih kapaka. Poznato je da žene u nordijskim zemljama, „sjevernjačke plavuše“, održavaju zlaćani sjaj svoje kose pomoću kamilice.