Ines Belošević, 2.a
Od izuma pisma u 4. tisućljeću prije Krista, preko kineske tehnike tiskanja iz 9. stoljeća pa do izuma tiskarskog stroja u 15. stoljeću, priroda i uloga medija znatno se promijenila. Umnažanjem knjiga porasla je pismenost među širim društvenim slojevima te su se informacije brže širile. Današnji digitalni mediji, odnosno njihovi tehnički posrednici, u doticaju su s gotovo svakim stanovnikom Zemlje. Primatelji informacija morali bi o njima razmišljati, analizirati ih i vrednovati, biti medijski pismeni da bi objektivno mogli shvatiti primljene poruke.
Često smo svjedoci da neki ljudi, zbog velike izloženosti medijskim porukama, nedostatka obrazovanja ili želje za kritičkim sagledavanjem tematike o kojoj se govori i piše, ne razmišljaju previše, što povećava mogućnost manipulacije masama. Drugi su, pak, previše kritični i svoje sudove ne donose na temelju vjerodostojnih podataka pa je njihova interpretacija medijski posredovanim porukama iskrivljena. Treći uopće ne žele ni o čemu razmišljati, diskutirati, izjašnjavati se o bilo čemu, već se prepuštaju utjecajima masovnih medija ovisno o trenutnom raspoloženju i životnim okolnostima.
Upravo danas, u vrijeme pandemije korona virusa koja nas je onemogućila u svakodnevnom kretanju, shvaćamo koliko je velika uloga i moć medija u društvu. U uvjetima kada mnogi rade, školuju se, žive online, do poslovnih, ali i općih informacija vezanih za svakidašnji život, dolazimo ponajviše preko internetskih portala. Starija populacija, osim portala, prati i televiziju, radio i tisak. Mnogi se, ponajviše adolescenti, informiraju i preko društvenih mreža. Neki mediji o koroni ne izvještavaju objektivno, primjerice o broju zaraženih i umrlih, o važnosti cijepljenja protiv korone, u nekim medijima vlada cenzura, a neki mediji namjerno šire lažne podatke na tu temu. Prosječnom čitatelju/gledatelju nije lako dokučiti što je istina, a što ne. Mediji utječu na naše stavove, oblikuju nas iako bi im primaran zadatak trebao biti informirati nas. Danas oni postaju produžene ruke korporacija, političara, države ili bogatih pojedinaca.
Želim vjerovati da možemo utjecati na medijsku objektivnost, da su mediji u službi građana, da se zajedno možemo pobuniti, ako je potrebno, kako bismo poboljšali naš život. U stvarnosti, nažalost, nije tako. Zaključujem to na temelju dosadašnjih osobnih iskustava te na poznavanju književnih djela koja obrađuju različite vrste manipulacija ljudima poput Životinjske farme i Fahrenheita 451. Pokazalo se da su neke knjige predvidjele današnju otuđenost među ljudima, utjecaj medija i važnost tehnologije u našim životima, što me pomalo plaši. Ponekad mislim da oni kojima informacije nisu dostupne, jednostavnije i smirenije žive te se poželim naći u svijetu okruženim tišinom.
Ipak, bih li to preživjela?