Piše: Luka Srabinec, 3.b
Listovi aronije su jednostavni, poredani naizmjenično, a u jesen listovi mijenjaju boju u crvene nijanse. Cvjetovi su mali i sastoje se od pet bijelih latica. Plodovi su bobice koje svježe nisu jestive (osim crvenoplodne aronije).
Aronija je dospjela u Europu iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Sjevernoamerički Indijanci su prvi počeli upotrebljavati aroniju kao hranu i lijek. Plodove aronije sušili i mljeli, te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi su se upotrebljavali kao lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba. Također, koristili su listove i koru aronije te su iz njih ljeti pripremali čaj koji su koristili za zaustavljanje krvarenja iz rana.
Aronija je prava riznica biološki aktivnih spojeva. Čisti krv, jača cirkulaciju, snižava kolesterol i krvni tlak, djeluje protuupalno. Svježi plododvi aronije imaju najveći antioksidativni kapacitet među svim bobičastim i ostalim voćem istraživanim do sada. Mnoge znanstvene studije ukazuju da aronija utječe na smanjenje srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti.
Aronija se često koristi u pripremi vina, džema, sirupa itd., koriste se kao začin i boja u pićima i jogurtima.