Piše: Katja Tomica, 1.b
Ivančica je trajna zeljasta biljka čiji je latinski naziv Leucanthemum vulgare što potječe od starogrčkog leukos (bijeli) , antemos (cvijet) , vulgaris (uobičajen, čest).
Biljka ima uspravnu, jednostavnu, slabo razgranatu stabljiku, naizmjenične, duguljaste listove te pojedinačne cvjetne glavice promjera 3-6 cm. Plod (ahenija) je dug oko 3mm. Ivančica cvate od lipnja do rujna, a odgovaraju joj sunčana ili polusjenovita mjesta. Može nastaniti i suha i vlažna područja pa je zbog toga rasprostranjena na gotovo svim kontinentima. U prirodi ju se nerijetko može naći uz šumske puteve i čistine, na travnjacima ili livadama, ali je ljudi sade i u vrtovima ili cvjetnjacima. Korijen i mladi listovi (ubrani prije cvjetanja) mogu se jesti, a cvjetni se pupoljci mogu kiseliti. Listovi se mogu jesti sirovi kao dodatak salatama te sadrže vitamin C i karotin. Cijela je biljka ljekovita, a može se koristiti kao losion za modrice, rane, čireve i neke kožne bolesti ili kao čaj koji se koristi za pranje ispucanih ruku, bora oko očiju i za liječenje konjuktivitisa. Simbolika ivančice pri darivanju jest jednostavnost.