Piše: Karlo Burić, 1.b
Jabuka (lat. malus) je listopadno stablo iz porodice ruža. Naraste do 12 metara visine i tvori razgranatu, široku i gustu krošnju. Deblo je tamnosivo, ispucano i promjera do jednog metra. Listovi su jednostavni, kratko ušiljeni i ovalnog oblika. Cvate u travnju bijelim cvjetovima sa po 5 latica. Plod je okruglast, sočan, zelene, žute ili crvene boje. Može biti kiselkast ili sladak. Dozrijeva ljeti i u ranu jesen. Poznato je oko 10 tisuća sorti. Dobra je medonosna biljka. Plod se može jesti sirov te obrađen u kolačima, sokovima, marmeladama, octu itd. Jabuka je porijeklom iz srednje Azije, a tisućama godina se uzgaja u Aziji i Europi. U Sj. Ameriku su je donijeli europski doseljenici. Poznata je izreka: „Jedna jabuka na dan – tjera doktora iz kuće van.“
Jabuka je bogata hranjivim sastojcima poput vitamina C, željeza, kalcija, fosfora, fluora, antioksidansa i dijetalnih vlakana. Jabuka čisti zube i uništava štetne bakterije u ustima, smanjuje kolesterol, smanjuje rizik od dijabetesa, ublažava probleme s disanjem, smanjuje rizik od tumora i Parkinsonove bolesti, štiti od prehlade i poboljšava pamćenje. Jabuka ima religijsku i mitološku važnost u mnogim kulturama, poput grčke i nordijske te u kršćanskoj tradiciji. Ona je simbol zdravlja, ljepote, dugovječnosti, mudrosti, ali i grijeha (sjetite se Eve iz Staroga zavjeta).
Kinezi vjeruju da drvo jabuke u dvorištu privlači pozitivnu energiju i donosi sklad u obitelji.