Piše: Ivana Pilek, 1.a
JORGOVAN lat. Syringa vulgaris L. listopadna je grmolika biljka ili nisko stablo iz porodice maslina (Oleaceae). Može narasti i do sedam metara visine, a stablo mu je razgranato.
Njegove mlade grane su gole i tanke dok mu je kora hrapava i uzdužno ispucana. Listovi, na uspravnim granama, su jednostavni, glatki, tamnozeleni te pri vrhu ušiljeni. Cvjetovi ove grmolike biljke su sitni, gusto skupljeni u grozdaste cvatove duge do 25 centimetara iz kojih dopire ugodan i izražajan miris te tako pridaje ljubičastoj i bijeloj boji njegovog cvata. Prirodno stanište jorgovana je područje jugoistočne Europe i Azije gdje ga se može pronaći u šikarama ili svijetlim šumama. Danas je kultiviran u svim područjima umjerenog pojasa te se cijeni kao ukrasna biljka i često se uzgaja u dvorištima i parkovima. Popularnost ove biljke traje već stoljećima te su ga mnogi sadili ne samo zbog ljepote već i drveta od kojeg su se izrađivala razna zanimljiva svirala. Za njegov uzgoj preporučuju se vlažna, humusom bogata tla na punom suncu ili laganoj sjeni. Najbolje uspijeva u područjima s hladnim zimama budući da za dobru cvatnju treba barem nekoliko puta mraz. Jorgovan možemo razmnožiti sjemenom, zelenim reznicama u proljeće, a pupovima u ljeti. Njegovi cvjetovi su jestivi i mogu se koristiti u kolačima i koktelima. Također njihova konzumacija može biti sirova ili pržena. Smatra se kako konzumacija sirovih cvjetova jorgovana može pomoći kod vjetrova i začepljenja. Njegovo lišće i plodovi koriste se kao sredstvo koje uništava i pomaže izbaciti crijevne parazite, tonik i sredstvo protiv groznice. Ljubičasti jorgovan simbolizira prvu ljubav dok bijeli simbolizira nevinost. Čaj od njegove kore i cvijeta služi za obnavljanje jetre, liječenje napetosti i uklanjanje bolova.