Piše: Petar Badenić, 2.b
Kopriva lat. Urtica dioica vrsta je samonikle jestive biljke koja raste na neodržavanim tj. napuštenim mjestima. Listovi i stabljika koprive prekriveni su sitnim iglicama koje se pri dodiru lome i prodiru u kožu gdje ispuštaju otrov koji izaziva bol, svrbež i mjehure na koži po čemu je jako poznata svim uzrastima. Iako je otrovna to nije zaustavilo ljude da ju iskoriste na pametan, ali i neobičan način.
U Ujedinjenom Kraljevstvu se npr. održava natjecanje u jedenju kopriva. Marshwood kod Bridporta već više od 20 godina održavaju tu tradiciju. Natjecanje je nastalo jer su se dva posjetitelja lokalne trgovine svađala tko će jesti više listova koprive. Prema sudionicima, jesti koprivu ne zahtijeva samo strpljenje, već i vještinu. Listovi se savijaju u male kvržice te što brže gutaju, ali učestalo je i da se kvržice otvore ravno u ustima, pružajući puno oduševljenja sudionicima.
Povijest nam, za promjenu, prikazuje kako se kopriva mogla koristiti u malo pametnije svrhe. Još u brončanom dobu ljudi su radili tkaninu od koprive te kasnije čak i Nijemci u Prvom svjetskom ratu. Također, u germanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje te su smatrali da grom nikada neće udariti koprivu. Također se smatra da je tako nastala poslovica „Neće grom u koprive“. Grci su ju koristili u mnoge svrhe kao npr. za masaže protiv reumatskih bolova tj. bolova u kostima ili kao hrana i lijek protiv otpadanja kose. Između ostalog, ljudi ju i danas koriste. Često se radi čaj ili sok od koprive i nije ju neobično naći u kuhinji (kao zamjenu za ostala lisnata povrća u savijačama, juhama, varivima i sl.).