Dokazi o pojedinim psihoaktivnim biljkama nalaze se u svjetskoj povijesti. Meskalin je, recimo, pronađen u Peruu u razdoblju 9 tisuća godina prije Krista. Diljem Andi, pojedine kulture su u istom razdoblju žvakale lišće koke. Poznato je da su se Kinezi opijali slatkim vinom 7 tisuća godina prije Krista. Drevni ostaci otkriveni nedaleko od Rima ukazuju da se na tom području uzgajao opijum.
Egipćani su, prije nekoliko tisuća godina, otkrili jednostavne načine kako iz biljaka izdvojiti i upotrijebiti aktivne tvari. Rukopisi na papirusu iz 2000. g. pr. n.e. pronađeni u Egiptu, opisuju uporabu eteričnih i aromatskih ulja te parfema i biljne smole kao osnovnih sastojaka u procesu balzamiranja (Reader’s Digest, 2008.). U antičkoj Grčkoj, otac moderne medicine, Hipokrat (460.–377. g. pr. n.e.), preporučivao je različite biljke za različite zdravstvene tegobe. Zatim, Dioskorid (početak 1. st.), drugi grčki liječnik, stvorio je prvu zbirkuljekovitih biljaka Materia Medica (oko 600 biljnih vrsta). U srednjem vijeku, u mnogim su se samostanima uzgajale ljekovite biljke koje su se upotrebljavala za liječenje pučana. Drevni biljni lijekovi prenosili su se s generacije na generaciju, a zahvaljujući redovnicima sačuvani su mnogi grčki i rimski tekstovi o liječenju biljkama (Mindell, 2002.).
Crna bunika – biljka se koristila u čarobnjaštvu te za gatanje, pa je često bila sastavni dio ljubavnih
napitaka i masti koje su pripremale vještice. U Hamletu se spominje njena uporaba kao otrov,
a u Romeu i Juliji se spominje kao napitak koji je uspavao Juliju (Gursky, 1999.). U Rimsko
doba i doba Bizanta koristila se kao sredstvo protiv boli te za uspavljivanje (Ramoutsaki i
sur., 2002.).
Bijela bunika – koristile su ju proročice, a bila je poznata pod brojnim imenima kao što su zmajeva biljka, Zeusov grah, Apolonova biljka (Rätsch, 2005.). Trovanje bijelom bunikom očituje se haluciniranjem i
bunilom (otuda i naziv ove biljke), te maničnim delirijem, zbog čega se u prošlosti ova biljka koristila u crnoj magiji.
Bijeli kužnjak – sveta je biljka u Kini, posvećena bogu Šivi, a u Kolumbiji se koristi u ritualima šamana (Lesinger,2006.b). U svojoj kratkoj priči Carstvo kužnjaka (Tribuson, 2003.) hrvatski pisac Goran Tribuson opisuje halucinogene učinke ove biljke. Bijeli kužnjak ima i ljekovito djelovanje, i to kao antiepileptik, antiasmatik, analgetik, antioksidans, a pokazuje i antimikrobno djelovanje
Pomoćnica paskvica – nekada se paskvica upotrebljavala za liječenje raznih bolesti. Danas je rjeđe u upotrebi, i čini uglavnom sastavni dio gotovih lijekova (Černicki, 2006.). U pučkoj narodnoj medicini
rabi se ta liječenje plućnih oboljenja, reumatskih tegoba i gihta, bolesti jetre, bolesti crijeva, kožnih bolesti i znojenja. Koristi se u obliku čaja ili sirupa (Lesinger, 2006.b).
Crna pomoćnica – Dioskurid ovu biljku spominje kao lijek za bolesti želuca, a rabila se i za opijanje bolesnika prije operacija (Lesinger, 2006.b). U Češkoj vlada uvjerenje da će biljka utjecati na bolji san djece, pa je ljudi stavljaju maloj djeci u kolijevke. Arapi su crnu pomoćnicu upotrebljavali kao oblog na opekline i čireve. I u našim krajevima ljudi su crnu pomoćnicu često upotrebljavali u obliku obloga za smirivanje upala i bolova (Černicki, 2006.).
Bijeli bun – je otrovna biljka, jer sadrži alkaloid skopolamin u korijenu (0,5 %) koji ima halucinogeno i afrodizijačko djelovanje. Zbog toga se korijen koristio za spravljanje ljubavnih napitaka te kao vještičji napitak. Ima svoju upotrebu u farmaceutskoj industriji.
Mandragora – se koristila u raznim mješavinama s drugim biljem, ali uglavnom s opijumom, kao sedativ u kirurške svrhe. Također je bila korištena kao analgetik i emetik protiv raznih bolesti ili tegoba te kao protuotrov za ugriz zmija.
Literatura:
Černicki, L. (2006): Samoniklo cvijeće grada Zagreba. Školska knjiga, Zagreb.
Ramoutsaki, I.A., Askitopoulou, H., Konsolaki, E. (2002.): Pain relief and sedation in Roman Byzantine texts: Mandragoras officinarum, Hyoscyamos niger and Atropa belladonna. International Congress Series, 1242: 43-50.
Lesinger, I. (2006.a): Ljekovito toksično bilje. Adamić, Rijeka.
Lesinger, I. (2006.b): Liječenje otrovnim biljem 1-2, Adamić, Rijeka.
Rätsch, C. (2005): The encyclopedia of psychoactive plants: Ethnopharmacology and its applications, Inner Traditions/Bear & Co
Tribuson, G. (2003.): Carstvo kužnjaka. U: Klasici na ekranu.Mozaik knjiga, Zagreb