Piše: Ivana Perković, prof
S nama je ove zime razgovarao Chakka Svraka – to je umjetničko ime autora tekstova poznatog, već gotovo kultnog underground dvojca, pod imenom Kali Fat Dub.
Svoj glazbeni žanr opisuju kao panonsko-alpski weltschmerz dub.
Savjet: svakako čekirati njihovu ludo nabrijanu svirku!
Chakka, kakav si bio kao srednjoškolac?
Htio sam biti stolar i toliko sam htio biti stolar da sam upisao tečaj jer nije bilo stolarske srednje škole u Somboru. Brzo sam shvatio da se s članskom iskaznicom knjižnice dosta toga može nadoknaditi.
Sada ne bih podržao ideju odustajanja od školovanja. Ljudi se trebaju educirati. Treba predznanje i emocija koja se dogodi dok se uči. Dobre su te smjernice.
Volim povijest i sada bih odabrao studij povijesti da mogu studirati.
Oslobađajući je osjećaj kad imaš pojma o nečemu, kada znaš.
Živimo u svijetu gdje se neznanje glorificira. Kad se ljudi počnu hvalisati neznanjem, to je pogubno.
A živimo u vremenu kad možemo doći do informacije o bilo kojoj temi lakše no ikad prije. I to treba iskoristiti. Ali puno je toga što odvlači pažnju. Treba ostati fokusiran, to je danas izazov.
Što si slušao, čitao, gledao itd.? Koji su utjecaji?
Rock, novi val, punk, reggae, hip-hop.
Istaknuo bih Trickyja, ti stvarno želiš znati o čemu taj čovjek priča, on šapće, nema refrena. Sam sam naučio engleski da razumijem o čemu Tricky pjeva.
Kako iz ove perspektive gledaš na period odrastanja, adolescencije?
Za što je važan taj period života?
Misliš da si najpametniji, a ustvari puno toga ne znaš.
U tom se dobu oblikuješ kakav ćeš čovjek postati, socijaliziraš se.
Upoznaješ ljude s kojima ćeš dijeliti vlastitu povijest.
Važno je biti okružen ljudima koji ti žele dobro.
Mislim da današnji mladi trebaju više osluškivati okolinu.
Danas ima puno otuđenja, djeca više nemaju ulicu, samo su u sebi.
Tvoji su tekstovi iznimno društveno angažirani – to su žestoke bujice riječi kritički uperenih u lice današnjeg svjetskog poretka, načina života u kapitalističkom ozračju. Puno duhovitih citata, ironije, najviše groteske, ali ozbiljnih upozorenja i brutalnog ogoljenja istine i žaljenja zbog takvog stanja stvari – pesimistično.
Što misliš i osjećaš o svijetu u kojem živimo? Ima li izlaza i gdje je?
Nisam previše optimističan po pitanju smjera u kojem hrlimo. Ne zamaram svojim pesimizmom ljude oko sebe, ali mislim da ovo sve kako se dešava od ekologije, globalnog zatopljenja, zagađenja, geopolitike nije dobro. Održiv je kapitalizam, evo ga tu je, ali mislim da će nas sažvakati.
Ljudska priroda je zastranila. Ja u svojim tekstovima pišem o tome.
Ima lijepih stvari, ali nisam optimističan u vezi života narednih generacija na Zemlji. Mislim da nećemo imati zemlju, vodu – a to je važno. Voda ti treba, pametan telefon tu i tamo.
Novac nije najvažniji. Cilj ne opravdava sredstvo. Svaka podlost na tom putu, cilj će učiniti daljim. Ni taj novac nije za svakog. Samo to još ne znaju. Novac nije konačno rješenje.
Posljednji vaš album zove se Životinjska karma, svojevrsna igra riječima naslovom poznatog Orwellova romana. Roman Životinjska farma obavezna je učenička lektira. Treba li taj roman biti lektira i zašto?
Zato što nas ništa neće bolje pripremiti za svijet u kojem živimo. To je knjiga koju svi trebaju pročitati.
Svi smo okruženi psima i svinje su nam iznad glava i rade nam o glavi, a mi smo konji i ovce i nosit ćemo taj jaram do penzije i onda ćemo živjeti u slobodi i lagati da spavamo i živimo bez tableta. To je poraz, a ne pobjeda, kad završimo kao životinje iz Životinjske farme.
Treba raditi, ali treba naći balans između onoga što moramo i jednostavno ne moramo. Treba raditi stvari koje te ispunjavaju.
Imaš li kakav dobar savjet za naše učenike SŠ Vrbovec?
Život treba potrošiti na dobre stvari, život treba živjeti čineći dobre stvari.