Pišu: Fran Ivan Mataković i Marta Petek, 3.B
Siniša Labrović hrvatski je suvremeni konceptualni umjetnik rođen u Sinju 1965. godine. Njegovi se radovi bave „sukobom pojedinca s aktualnim društvenim i političkim temama.“ Prvi performans Zavijanje ranjenika izvodi 2000. godine kada je omotao kip ranjenog antifašističkog borca ukazujući na derutno stanje spomeničkog nasljeđa koji je u ideološkoj nemilosti (s obzirom da se radi o spomeniku antifašističke borbe u 2. svjetskom ratu).
Svojim performansom Stado.org (2005.) okreće se društvenoj satiri te s dozom humora progovara o apsurdu medijskog utjecaja na publiku: „Informacija koja ne širi doživljajni i spoznajni horizont umrtvljuje. Ja volim svoje radove preliti slojem humora da bi bili probavljiviji jer ako već treba plakati, ljepše je kroz smijeh.“
Otad umjetnik niže svoje konceptualne radove, npr. Meč za titulu ministra kulture RH, Umjetnik jeftino prodaje svoju kožu, Kažnjavanje itd.
Reality show nazvan Stado.org trajao je 12 dana i mogao se pratiti putem interneta, a zvijezde emisije tj. parodiranog šoua bile su ovce. Glavni kandidati u ovom ovčjem realityju bilo je pet ovaca, jedan ovan i jedno janje. Ovce su imale dnevne zadatke: kulturno su se uzdizale slušajući tekstove domaćih književnika, imale su karaoke večeri, a likovni umjetnici održavali su im radionice. Labrović naglašava važnost gledatelja koji odlučuju o sudbini ovaca glasajući koja ispada, a koja ostaje u šou: „Jedno od pitanja koje me zanima jest i koliko smo svjesni utjecaja naših banalnih postupaka, recimo glasanja za kandidate u reality showu, na nečiji život, i smrt. Kako se s tom odgovornošću nosimo?“ Ovce koje su ispale, vođene su na klanje, a ako su ovcu željeli spasiti od klanja, aktivni gledatelji mogli su je spasiti dijeleći s njom kuću ili stan 24 sata. Tim performansom ironizirao je zasićenost medijskog prostora reality showovima i time privukao pažnju mnogih svjetskih medija poput BBC-a, New York Posta, Guardiana, i dr. Konkretno je ironizirao, tada pionirski i izrazito gledan u Hrvatskoj, reality show Big Brother. Umjetnik kritizira uzdizanje prosječnosti kao izuzetne vrijednosti i poistovjećivanje s netalentiranim, beskrupuloznim pojedincima željnima slave. Kamere se tih 12 dana nisu gasile čime se propituje fenomen voajerizma, koji se u današnjem svijetu pokušava sve više normalizirati.
Ovim performansom Labrović ističe i pravo životinja na bolji i ispunjeniji život: „Ne želim pristati na cinizam da su ovce ovce i da je za njih da bleje i pasu travu. Ovce treba upoznati i s nizom drugih mogućnosti pa će možda izabrati život dostojniji od blejanja. U ekran.“ Osim što se zalaže za zaštitu životinja, performans Stado.hr funkcionira kao parodija površnih reality showova – ovce gledaju i ovce bivaju gledane.
Na kraju je pobjedu odnio ovan, što je možda i bilo očekivano, budući da društvo više favorizira snažno muško u bilo kojem kontekstu. Siniša Labrović svojim provokativnim radovima nastavlja izazivati burne reakcije javnosti, što dovodi do otkrivanja i boljeg razumijevanja ljudske naravi. Njegov rad možemo opisati kao avangardan, inovativan, kontroverzan, progresivan, kao odmak od dosadne svakidašnjice.