Piše: Lorena Tišljarec, 3.g
Komedija je nastala u staroj Grčkoj kao vesela korska pjesma koju su obilježavale šale, pogrde i dosjetke na račun pojedinih građana. U demokratskoj Ateni razvila se kao dramska vrsta, a procvat je doživjela zahvaljujući grčkom komediografu Aristofanu (5./4. st. pr. Kr.). Danas komediju definiramo kao dramsku vrstu koja na smiješan ili podrugljiv način obrađuje i rješava društvene sukobe ili negativnosti.
Na samom početku stoji staroantička komedija koja je oštro kritizirala zbivanja i osobe iz javnoga i političkoga života. Najveći grčki komediograf, već spomenuti Aristofan, napisao je gotovo 40 komedija, od kojih je sačuvano samo 11. U doba stare Grčke komedije su se bile izvođene za vrijeme raznih svečanosti, posebno onih posvećenih bogu Dionizu. Stara grčka komedija bila je kritičkog i zajedljivog tona, a karakterizirala ju je izmjena korskih i dramskih dijelova. Članovi kora uvijek su bili maskirani, a upravo su te maske često određivale naslove komedija (Aristofan je prema tome nazvao svoje komedije Žabe, Ptice, Oblaci, Vitezovi). Pri kraju 5. st. pr. Kr. u Ateni više nije vladala demokracija, stoga je i komedija doživjela promjene. Takva srednja grčka komedija bila je samo vesela drama bez važnije uloge kora. Nakon toga razvila se nova grčka komedija koja se bavila temama iz svakodnevnog života, a likovi su bili tipizirani.
U antičkoj rimskoj književnosti najistaknutiji pisac komedija svakako je Plaut. Njegovo najznačajnije djelo je komedija Škrtac u kojoj ismijava i kritizira škrtost te prikazuje kako ona izobličuje ljudski karakter. Glavni lik, starac Euklion, pronašao je blago, no boji se da će mu ga netko ukrasti. Zbog tog je blaga zanemario i sreću svoje kćeri, a njegova škrtost rezultira sukobima i nesporazumima s drugim likovima.
Po uzoru na Plautova Škrtca u vrijeme hrvatske renesanse Marin Držić piše komediju Skup. Iako je Držić temeljne odrednice radnje preuzeo iz, kako kaže, „njekoga libra, starijeg neg je staros“, unio je neke originalne elemente poput domaćih imena likova, a prikazao je i suvremene dubrovačke prostore i ljude. Još jedna Držićeva komedija je i Dundo Maroje, a nastala je polovicom 16. stoljeća. Ova se drama bavi „ljudima nahvao“ u koje spadaju škrti, rasipni, pokvareni i lakomi likovi te „ljudima nazbilj“ kojima pripada glavni lik Pomet. Prikazan je kao idealni renesansni čovjek, inteligentan, strpljiv i prilagodljiv. On jedini može vladati svijetom, a vještim potezima okreće sreću u svoju korist, ali misli i na dobro drugih ljudi. Držić u liku Pometa Trpeze iznosi svoju vjeru u takve „ljude nazbilj“ jer oni mogu pobijediti nesposobne „ljude nahavo“. Takvim je odnosom likova htio potaknuti ljude da postanu oni „nazbilj“, a ne budu „ljudi nahvao“.
U razdoblju klasicizma, ponovo po uzoru na Plauta, svoju komediju Škrtac piše i Moliere. On je proširio ljubavni zaplet, no pouka da škrtost izobličuje čovjekov karakter ostaje ista. Kako se književnim djelom može djelovati poticajno i odgojno, primjer je upravo tema škrtosti koja je obrađena u nizu komedija od Plauta do Molierea. No, nije samo škrtost bila tema komedija. Tako recimo Moliereovo djelo Mizantrop na satiričan način prikazuje licemjerje višeg staleža toga vremena i ističe njihove brojne nedostatke. Moliere je svoje komedije temeljio na antitezama mudro-luckasto, pravo-krivo i naučeno-prirođeno. Osim škrtosti i plemstva, kritizirao je licemjerje crkve i seksualno licemjerje.
U 18. stoljeću se na području Zagreba po uzoru na strane pisce pojavila kajkavska komedija prosvjetiteljsko-moralizatorskog karaktera, a istaknuti je komediograf Tituš Brezovački. Njegova poznata komedija Matijaš grabancijaš dijak bavi se manama i porocima zagrebačke sredine i kritizira ljudsku glupost.
Ovim kratkim kronološkim pregledom najznačajnijih hrvatskih i stranih komedija vidljivo je da su autori uvijek pokušavali istaknuti i kritizirati negativne strane određene skupine ljudi ili društva u cjelini. Na taj su način htjeli ukazati na društvene probleme i njihova moguća rješenja, stoga komedije možemo smatrati društveno angažiranim djelima.