Piše: Valeria Sara Birko, 3.B
Tomislav Gotovac bio je konceptualni umjetnik, redatelj i glumac, rođen 9. veljače 1937. godine u Somboru (Srbija). Godine 1941. seli u Zagreb gdje završava osnovnu i srednju školu. Studirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Krajem 1967., u svojoj tridesetoj godini, odlazi u Beograd gdje upisuje filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti, no zbog političkih progona zbog uloge u diplomskom igranom filmu Lazara Stojanovića Plastični Isus nije mogao diplomirati. Tek 1976. uspije diplomirati filmom Presuda, nakon čega se vratio u Zagreb. Umro je 24. lipnja 2010. godine.
Jedna od hrvatskih najpoznatijih umjetnica performansa, koja djeluje i danas, Vlasta Delimar rođena je 31. srpnja 1956. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti završila je 1977., a samostalno počinje izlagati radove od 1981. godine. U središtu njezina opusa nalaze se teme položaja žena kao i teme muško-ženskih odnosa. Oboma im je zajedničko to što se bave raznim segmentima umjetnosti kao što su film, fotografija, video umjetnost i body art.
Body art je način akcije nastao iz happeninga 1960-ih u kojoj se umjetnik koristi vlastitim tijelom kao osnovnim medijem izražavanja (prema izvoru iz online Hrvatske enciklopedije). Umjetnik Tomislav Gotovac poznat je po kombinaciji dvaju srodnih segmenata konceptualne umjetnosti, a to su body art i performans. Naime, on je prvi hrvatski umjetnik koji pažnju publike zadobiva performansima s vlastitim tijelom kojim dakako pokazuje svoj umjetnički izričaj. Jedan od mnogih takvih performansa naziva se ˝Zagreb, volim te˝, punim nazivom Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!) – Hommage Howardu Hawksu i njegovom filmu Hatari!. Kao uvertira u taj performans koji će se dogoditi u Zagrebu, 1971. Tomislav Gotovac izveo je svoj prvi performans u javnom prostoru koji stoji pod nazivom Streaking u kojem je gol trčao ulicama Beograda. Slično tome, 1981. gol, obrijane glave trčao je ulicama Zagreba. Performans je prema nekim izvorima počeo zvukom Gričkog topa točno u podne kada Gotovac izlazi iz zgrade u Ilici 8, nakon čega izgovara rečenicu „Zagreb, volim te!“, spušta se na asfalt i ljubi ga. Performans se prekinuo nakon svega sedam minuta, policijskim privođenjem umjetnika. Ova izvedba nastala je kao posljedica umjetnikovog nezadovoljstva položajem u društvu. Kao što sam već spomenula u punom imenu izvedbe, performans Tomislava Gotovca nastao je kao posveta Hawksovom filmu Hatari, što na svahiliju znači upomoć. Naime, umjetnik je bio pod stalnim nadzorom policije. Njegove geste bile su simbol žudnje za slobodom od svih ograničenja. Pored izvedbe Tomislava Gotovca, spomenut ću performans Vlaste Delimar koji je vrlo sličan Gotovčevom i stoji pod nazivom ˝Šetnja kao Lady Godiva˝. Njena izvedba također je kombinacija performansa i body arta. Vlasta Delimar je 14. srpnja 2001. u 19:00 sati, posve gola, s usnama obojanim u crno, na bijelom konju obišla Masarykovu i susjedne ulice Zagreba. Navodi se da je umjetnica dobila ideju prema romantičnoj srednjovjekovnoj legendi u kojoj plemkinja Godiva pristaje projahati gradom gola, na konju, ako njezin muž, vladar grada, oslobodi građane nepodnošljivih poreza. Ideja se rodila još 1994. tijekom rata, ali umjetnica nije osjetila da je pravi trenutak. Tek se 2001. osjetila sposobnom i zrelom da projekt ostvari sama. Činom golotinje Vlasta Delimar je osobno reagirala na sve nepravde koje su se događale, htjela je ukazati na čistoću misli i dostojanstvo pojedinca što je i sama rekla: “Moja šetnja gradom samo je nastavak cikličkoga ponavljanja ljudske egzistencije, pokušaj ponavljanja u traženju smisla. Ovom teatralnom gestom jahanja gole žene kroz grad hoću probuditi invenciju Drugih, hoću pokazati reakciju na sve nepravednosti koje su se dogodile ili se događaju svakom biću željnom življenja pravih vrijednosti, pokazati čistoću misli i dostojanstvo induvidue.”
Svojim izvedbama umjetnici Tomislav Gotovac i Vlasta Delimar napravili su veliki odmak od svakodnevice i svih ograničenja koje je društvo postavilo. Sredstvo njihova oslobađanja od dominacije sustava nad pojedincem te u slučaju Vlaste Delimar, rušenje tabua vezanih za žensko tijelo.