Ines Belošević, 4.a
Pasiflora je zeljasta puzavica, stabljike duge do 9 metara. Listovi su duboko razdijeljeni, a na lisnim peteljkama nalaze se po dvije nektarijske žlijezde. Cvjetovi su pojedinačni, promjera 3 – 8 cm, a latice su blijedo ljubičaste. Samonikla je biljka u istočnim i južnim djelovima Sjeverne Amerike, a kao ukrasna biljka sadi se u cijelom svijetu.
Prema europskoj regulativi, službeno je ljekovit nadzemni dio (zelen) biljke, uključujući cvjetove i listove. Detaljna monografija biljne droge pasiflore nalazi se i u Europskoj farmakopeji (knjizi propisa o lijekovima).
Pasiflora je našla primjenu u najčešćim boljkama modernoga užurbanog života: nervozi, nemiru, nesanici, ali i težim poremećajima kao što su anksioznost i ovisnosti svih vrsta (uključujući i ovisnosti o lijekovima koji djeluju na živčani sustav, cigaretama te nekim vrstama lakših droga). Osobito dobro djeluje kod nesanice i buđenja usred noći. Francuski liječnici su davno, još nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, koristili pasifloru kao pomoć u liječenju postraumatskog stresnog sindroma (PTSP). U svakom slučaju, svaka od navedenih indikacija zahtijeva i psihoterapijsku obradu osobe, a ne samo farmakološki tretman (bilo da su posrijedi biljni ili sintetsko-kemijski lijek).
Pasiflora je iznimno sigurna, netoksična biljka. Ne postoje ograničenja i upozorenja za njezinu upotrebu. Upotrebom kod psihičkih tegoba ne razvija se ni tolerancija niti ovisnost, štoviše može pomoći kod odvikavanja od drugih lakših oblika ovisnosti. Treba biti oprezan kod uzimanja pasiflore prije vožnje, jer katkad može izazvati blaži osjećaj pospanosti.