Hana Mataković, 2.a
Dragi Wertheru,
ti si poseban i vrijedan kao i svi drugi ljudi oko tebe. Ti si žuti tulipan u vrtu šarenih tulipana, što zapravo znači da doprinosiš zajednici, tom vrtu.
Razumijem da imaš svoje probleme, svi ih imamo, ali svaki problem ima rješenje. Kada neki cvijet počne venuti, to znači da mu treba vode ili svjetla. Trebaju mu drugi uvjeti, ne kažem da trebaš bježati od problema, baš suprotno, trebaš se suočiti s njima. Smatram da bi bilo dobro uzeti mali predah, bilo to od ljubavi, škole, prijatelja ili obitelji, nije važno, potreban ti je psihički odmor. Vjerojatno misliš da ti to neće pomoći, ali kako ćeš znati ako nisi ni probao. Svima nama je potreban odmor ili razgovor s bliskim osobama koje će nam pomoći i savjetovati nas, a ne ponižavati ili kritizirati. Moguće da si sad misliš o čemu ja to pričam, kakve su to budalaštine, ali zapitaj se, kako bi se drugi osjećali da izvršiš samoubojstvo. Misliš li ti stvarno da nitko neće patiti? Misliš da ništa ne značiš svojoj obitelji? Obitelji koja te vjerojatno othranila, odgojila, dala ti život i trudila se oko tebe. A što ćeš ti napraviti? Dignuti ruku na sebe i ne razmišljati o posljedicama. Stvarno misliš da je to tako jednostavno, što ako ne napraviš to kako treba i preživiš? Molim te, razmisli malo, kakve ćeš traume ostaviti drugima oko sebe, mislim da to nitko ne zaslužuje doživjeti. Ovo sada ispada kao da te napadam, ali sasvim suprotno. Samo želim da malo razbistriš svoju glavu, kažem ti, uzmi si predah, odi u planine ili na more ili u drugu državu. Nije bitno, bitno je to da ostaneš među nama, ne trebaš više ni s kim pričati, niti na gledati, stvori si novi život. Nikada nije kasno za novi početak i kome god da to kažeš, nitko te neće sputavati u tome, barem ne bi trebao. Ja vjerujem u tebe, vjerujem u to da se nećeš prevrgnuti tome i da ću te ponovno moći vidjeti, ponovno osjetiti tvoj miris, zagrljaj, ćuti tvoj glas i osmijeh. Nemaš pojma koliko se ljudi raduje tebi, tvojoj pojavi. Zapamti si to, nekome značiš! Teško je zapravo zamisliti život bez tebe prijatelju. Uvijek si bio nasmijan i nasmijavao druge, od tebe sam najmanje očekivala pomisao na to. Možda je to puka slučajnost ili stvarno, oni za koje se najmanje nadaš te iznenade. Iznenadio me jesi, ali ne ugodno. Kada ti sada ovo pišem, pišem s nelagodom, bojim se da je već kasno.
Kao što rekoh, moj dragi prijatelju, značajan si i voljen, svaki problem je rješiv. Sam ili s nekim, uspjet ćeš ga riješiti, samoubojstvo nije rješenje niti u jednom pogledu.
Voli te tvoja Hana