Umjetnost kao društveni komentar – film kao kritika društva

Piše: Fran Ivan Matković, 3.b

Riječ film često se koristi kao sinonim za samu filmsku umjetnost, koja se naziva i
sedmom umjetnošću, ali riječ po sebi nosi mnoga značenja i definicije koje variraju od
celuloidne vrpce do niza fotografija koje čine fluidan pokret. Riječ film je, dakle, sinteza svih tih
objašnjenja i nosi težinu jedne umjetnosti. Uz pojam filma posljednjih godina pojavom
marvelovštine zna se čuti engleska riječ entertainment, tj. zabava ili razonoda. Da je uloga filma
zabava, bilo bi isto reći da je Picasso napravio “Guernicu” da ljudima izmami osmijeh na lice.
Uloga je filma ukazati na društvene probleme, ljudske odnose i ono najvažnije – izazvati katarzu,
suosjećanje i duhovno pročišćenje.
Pojava filma smješta se u sam kraj 19. st. uz imena čuvene francuske braće Lumiere, no
čežnja da se pokret zabilježi u 2D prostoru daleko je starija. Prvi animirani filmovi sežu daleko u
ljudsku prošlost i to u paleolitik. Ono što je godinama zadavalo probleme znanstvenicima je
pitanje zašto su prapovijesni ljudi bizone, srne, čak i sebe prikazivali kao dvoglava bića s četiri
para nogu i ruku. Nejasno je zašto su svijet oko sebe prikazivali na taj način jer je jasno da ih
tako nisu mogli vidjeti u prirodi, no jedna grupa španjolskih znanstvenika dala je odgovor na to
pitanje istraživajući Atxurra špiljski sustav u Baskiji. Njihov pristup u istraživanju tog špiljskog
kompleksa razlikovao se od klasičnog načina istraživanja po tome što su špilje gledali očima
pračovjeka držeći u rukama vatru, a ne baterijsku svjetiljku. Treperenje vatre obasjalo je zidove
špilje na posve jedinstven način. Taj diluvijalni špiljski svijet odjednom diše narančastom
svjetlošću vatre, a sterilnost koja se ostvaruje baterijskim lampama nestaje. Životinje se kreću. U
jednom trenutku antilopa glavom proviruje iznad trave, u drugom pase, a trava se njiše. Krda
bizona odjednom galopiraju, a čovjek je u lovu. Lovci okružuju jednog bizona. Ti praljudi, koji
su rezbarili zidove špilja obasjani svjetlom vatre, prvi su svjetski režiseri. Svojim radovima
osvrtali su se na probleme vlastite egzistencije, pitanja života i smrti, lova ili umiranja od gladi,
straha od opasne životinje. Time komentiraju i kritiziraju svijet oko sebe osvrčući se na probleme
s kojima se suočavaju. Tim radovima prikazuju čovjeka kao lovca i naglašavaju važnost
komunikacije za uspješan lov. Samim time takvi radovi sami po sebi postaju društveni
komentari. Možemo reći da je neko vrijeme popularnost filma kao umjetnosti stagnirala sve do

  1. stoljeća kada opet postaje popularan. 20. st. nosi šarenilo žanrova i tema, od ljubavnih priča
    do kaotičnih prikaza ratnih razaranja. Iako svaki žanr može pronaći kritiku za društvo, neki to
    čine izravnije i bolje od drugih. Povijesni filmovi imaju priliku oživiti zanimljive događaje iz
    prošlosti koji nas uče da se iste stvari mogu ponoviti i u današnjem svijetu. Zanimljiva je i
    iznenadna popularnost superherojskih filmova u 21. st. koji prikazuju snažne pojedince s
    nadnaravnim moćima kako spašavaju svijet. Njihova popularnost dokazuje da čovjek traži
    nekoga tko će ga izbaviti iz problema, nekog spasitelja u crveno-plavom odijelu koji spašava baš
    njega od kotača žutog taksija. Ratni filmovi sigurno su snažne društvene kritike jer prikazuju
    besmislenost ljudske mržnje koja uzrokuje samo smrt i uništenje. Jedan od filmova koji se bavi
    problemom holokausta u Drugom svjetskom ratu jest talijanski igrani film Život je lijep Roberta
    Benignija. Film se može svrstatu nekoliko žanrova, a oni su: komedija, ratni film, romantični
    film i drama. Film prikazuje talijanskog konobara Guida koji osnuje obitelj i život je stvarno
    lijep, no problemi dolaze njemačkom okupacijom Italije i Guido i njegova obitelj, budući da su
    Židovi, bivaju smješteni u koncentracijski logor. Guido pokušava svojem sinu taj boravak u
    koncentracijskom logoru učiniti lakšim tako što mu govori da je sve ovo samo igra, a onaj tko
    skupi najviše bodova, dobiva tenk. Film kritizira strahote holokausta i sam Drugi svjetski rat
    prikazujući nastojanje jedne obitelji da preživi.
    Film je snažan medij koji poruke i ideje može prenijeti vrlo jasno što na gledatelja može
    snažno djelovati. Neka istraživanja govore nam da su se i praljudi bavili animiranjem spiljskih
    rezbarija. Danas je filmska umjetnost jedna od najpopularnijih umjetnosti, a to nam dokazuju i
    brojke koje popularni filmovi zarađuju. Film Život je lijep mi se svidio i snažno je djelovao na
    mene i usporedio bih ga s filmom Schindlerova lista ili noviji Quo vais, Aida? bosanske
    redateljice Jasmile Žbanić. Sviđa mi se takav način kritiziranja društva jer dokazuju da mržnja
    donosi uništenje, a ljubav i empatija grade svijet.